Bakar dolazi iz toplinske tekućine, uglavnom sastavljene od vode, a oslobađa se hlađenom magmom. Ove magme, koja je ujedno i osnova erupcije, potječu iz srednjeg sloja između Zemljine jezgre i kore, odnosno plašta, a zatim se diže na Zemljinu površinu kako bi formirala magmu komoru. Dubina ove sobe uglavnom je između 5 km i 15 km.

Stvaranje bakrenih depozita traje desetke tisuća do stotina tisuća godina, a vulkanske erupcije su češće. Neuspjela erupcija ovisi o kombinaciji nekoliko parametara brzine ubrizgavanja magme, brzini hlađenja i tvrdoći kore koja okružuje magmu.

Otkrivanje sličnosti između velikih vulkanskih erupcija i sedimenata omogućit će korištenje ogromnog znanja koje su vulkanolozi stekli za unapređenje trenutnog razumijevanja stvaranja porfirskih sedimenata.